среда, 4. август 2010.

vlahovic ili ne, odlucite sami....

Pisem blog u vreme kada cim izadjem na ulicu nisam bezbedna...Odem na manikir i devojka mi isprica kako ju je decko pretukao i kako je dobila zabranu prilaska....Odem na chat, pricam sa drugaricom i ona mi poveri svoje lose iskustvo, opasno...Pitam se, sta se desilo sa finim momcima, dzentlmenima, nenasilnicima...Gde se kriju...zar je moguce da svaka skoro mlada zena ima bar jedno strasno iskustvo iza sebe...zar je moguce da nas ima toliko koje trpimo nasilje....zar je moguce da ova drzava nista ne radi po pitanju zastite zena??? I ostajem neutesena, tuzna...Muskarci biju zene, devojke...A ceo svet cini se spava...Zalosno je sto na tv-u mozete videti patnju homoseksualaca jer su neprihvaceni od strane drustva. A sta je sa nama, obicnim devojkama koje maltretira neko ko ne ume sta znaci ne!? Dotaknuta tudjim iskustvima, dok zivim svoje, pitam se kada ce ova drzava poostriti kazne vezane za porodicno ili bilo koji oblik nasilja...I nisam sigurna da nada postoji. Puno nas je, samo toga budite svesni, sa krvavim obrvama, sa potresima mozga, sa pesnicama na licu, nekoga jaceg fizicki, nekoga ko ne preza ni od cega. Policija ima papirologiju, sud isto, svi imaju papire a ja samo ovaj zivot koji zivim. U 21-om veku niko ne moze da vas zastiti bez gomile papira. Vasa krv, suze, strah, to nije dovoljno. Dok ne padnemo mrtve, od udarca koji moze biti poslednji. Dok ne padnemo mrtve od brijaca u zelji da svo maltretiranje stane. Pitam vas, kad ce biti dosta???Moj ex suprug kaze da zeli prezime nazad, sutra kad on kaze...A ja se pitam ko sam...Vlahovic, Drobnjak...isto mi je sve...zar je stvarno bitno??? Samo znam, ma kako se zvala, imam jedan zivot i jednu borbu koju nisam birala. Sve ostalo je nevazno, kad padnete na plocice toaleta....zeljni da se povredite i pobegnete u smrt ne bi li se okoncao zivot na koji vas nasilnik primorava. Sedim, lezim, drzim brijac i trese mi se celo telo. Ziveti ili umreti???Spasiti se na bili koji nacin...Pobeci od bola koji mi se nanosi svakodnevno...Dok se papirologija ne zavrsi. Cini mi se da bi me ova drzava lakse i sa manje papira zavela kao mrtvu nego mi pomogla da nastavim da zivim...Ali znate sta....Ja imam tajnu...A ona je da se volim i postujem i da zelim zivot!!! Da, ja i dalje zelim zivot u svojim rukama pa makar bila u ovoj krvavoj bici....I kada potece krv, nece biti moja!!! Ja see ne predajem. Ma kako se zvala i prezivala... a nemojte ni vi....Volim vas i zelim vam srecne dane...A ako znate o cemu pricam, borite se poput mene, ne brijacem sa sobom, vec svim snagama protiv neprijatelja. A spasenje ce doci.....ljubi vas ines

Нема коментара:

Постави коментар